Osnovna škola "Plokite" Split

Dana 12. svibnja 2012. godine u organizaciji županijskog Stručnog vijeća učitelja tehničke kulture Splitsko-dalmatinske županije  i suradnji županijskog Društva pedagoga tehničke kulture  održan  je stručni skup u vidu  stručnog izleta, posjeta vjetroelektrani "Pometeno brdo" kraj Konjskog.
Prijevoz autobusom osiguralo je Društvo pedagoga tehničke kulture Splitsko-dalmatinske županije. Na  stručni izlet  se krenulo u 9 sati, a povratak je bio oko 16 sati. U autobusu je bilo preko trideset učitelja tehničke kulture odnosno  učesnika stručnog skupa i izleta.
Prva destinacija stručnog izleta je bio posjet OŠ Petra Kružića  Klis, PŠ Konjsko  u Konjskom u kojoj je  prof. Mate Dorvak  sudionicima stručnog skupa održao predavanje "Obnovljivi izvori energije".

Zatim je uslijedio odlazak na područje brda pod nazivom "Pometeno brdo" kod Konjskog  na kojem  području je smješteno 6  vjetroelektrana. Tamo  je dipl.inž. Branko Zajec, zaposlenik tvrtke "Končar", sudionicima skupa održao predavanje  "Vlastiti  razvoj vjetroagregata" te prikazao kratak film o proizvodnji vjetroelektrana, koje su proizvod naše tvrtke "Končar"  iz Zagreba. Potom je omogućeno sudionicima skupa razgledavanje i ulaz u jednu vjetroelektranu.

Kao bitno  izneseno  od strane obojice predavača je  naglašavanje činjenice da je energija vjetra koju vjetroelektrane  koriste za proizvodnju električne energije nepotrošivi i ekološki obnovljivi izvor energije. Projekt izgradnje ukupno 15 vjetroelektrana i jednog agregata kraj Konjskog vrijedan je ukupno 220 milijuna kuna, a dosad je "Končar" uložio 80 milijuna kuna. Novac je osiguran 2010.godine zajedničkim kreditom Hrvatske banke za obnovu i razvitak i Zagrebačke banke, te vlastitim novcem u omjeru 60:40 posto.
Vjetroagregati  i najveći dio opreme   vjetroelektrana  rezultat su   razvoja i znanja stručnjaka  "Končar"- a .  Svaka vjetroelektrana ima ugrađen  vlastiti unutarnji sustav za rad i  trafostanicu  te   proizvodi godišnje  oko 35 mililona kWh.  Dalmacija, poznata po toplini sunca i snazi vjetra dobro se uklapa u područje za rješavanje proizvodnje električne energije iz energije vjetra kao jednog od obnovljivih izvora pridonoseći tako  sigurnosti opskrbe,   zaštiti okoliša te  osiguranju novih radnih mjesta lokalnom stanovništvu.

Priložene prezentacije:

Na poziv voditeljice novinarske grupe prof. Marine Šain, našu školu posjetio je prof. dr. sc. Ivica Puljak. Profesor Puljak bivši je učenik naše škole, koju danas pohađa i njegovo dijete. Izvrstan je i uspješan u svojemu zanimanju. Pročelnik je Katedre za fiziku na splitskom FESB – u i član CERN –a, Europskog tima za nuklearna istraživanja u Švicarskoj. Svaki dan oko istraživanja u CERN – u okupljeno je 10 000 znanstvenika iz zemalja EU i još 60 zemalja svijeta. Po prvi puta cijeli se svijet ujedinio oko najglobalnijeg svjetskog projekta. Na najvećem akceleratoru čestica na svijetu proizvode se energetski uvjeti koji su vladali prije 14 milijardi godina, u vrijeme postanka svemira...
I upravo ovdje započinje izuzetno zanimljivo i poučno predavanje prof. dr. Ivice Puljka. Prije 14 milijardi godina, kada je nastajao svemir, stvorena je ista količina materije i antimaterije. Iz za sada nepoznatog razloga, vrlo brzo sva je antimaterija nestala, a od materije stvoren je sav vidljivi svemir, kao i mi sami. Stoga se postavlja pitanje gdje i kako je nestala sva antimaterija. Zašto priroda "više voli" materiju od antimaterije.

Sva vidljiva materija u svemiru (čestice i antičestice) tvore oko 5 % svemira, ostatak oko 25 % je tamna materija, a oko 70 %  tamna energija – tajanstvena, zagonetna, misteriozna.
Pomno promatranje kretanja udaljenih galaksija ukazuje na to da na njih djeluju više privlačne sile nego što bi se to moglo pripisati njihovoj vidljivoj tvari. Pretpostavlja se da postoji neka misteriozna skrivena materija.
Jedan od najvećih misterija moderne fizike je tzv Božja čestica ili Higgsov Bozon. Većina fizičara vjeruje da postoji Higgsovo polje koje prožima čitav svemir. Higgsova bi čestica, u tom slučaju, bila nositelj polja i međudjelovala bi s drugim česticama... ali je nitko nikad nije pronašao!

Za Higgsov Bozon pretpostavlja se da je masivan u usporedbi s ostalim česticama. Divovska čestica poput Higgsove trebala bi također biti poput svih velikih čestica i nestabilna. To nije čestica koja se zadržava da je možemo uočiti i otkriti. Ona će se u djeliću djelića sekunde raspasti na druge čestice.
I upravo zato Europa postaje glavno središte fizike čestica. I u tom središtu profesor Puljak s ostalim znanstvenicima traga za Božjom česticom i odgovorom na pitanje: Što ispunjava tamu??!!!!

Tajne su privlačne. Užitak ih je polako otkrivati. No mnoge tajne već su otkrivene mukotrpnim, marljivim, strastvenim i danonoćnim radom znanstvenika tijekom povijesti.
Profesor Puljak svoje predavanje završio je riječima: "Vi ste sretna generacija. Možete svaki dan ići u školu i naučiti nešto novo. Mnogi ljudi su stoljećima prikupljali znanja, koja vam vaši profesori s radošću prenose. Sjetite se toga kad vam je ponekad teško učiti i kada ne gledate baš s oduševljenjem na činjenicu da i danas morate ponovo ići u školu."

Predavanje profesora Puljka nam je zaista uljepšalo dan.

PROFESORE PULJAK OD SRCA VAM HVALA i držimo Vas za riječ da ćete nam doći i sljedeće godine s novim zanimljivim predavanjem.

Projekt "Deset dana bez ekrana" pokrenula je Udruga CINAZ (Udruga za izvannastavne i izvanškolske aktivnosti) u studenome 2008. godine. Projekt ima za cilj predložiti učenicima osnovne škole selektivno korištenje medija u razdoblju od deset dana. To znači da će učenici apstinirati od svih sadržaja medija  s posebnim naglaskom na sadržaje koji nisu obrazovnog karaktera.

Tri glavna zadatka projekta su:

• smanjiti vrijeme provedeno uz ekrane kako bi se poboljšala komunikacija među učenicima i između roditelja i djece
• stjecati kompetencije za razvijanje kritičkog stava prema pojedinim medijskim sadržajima ( uz pomoć medijskih radionica )
• kvalitetnije osmišljavanje slobodnog vremena

Učenicima šestih razreda i njihovim roditeljima projekt su prezentirale voditeljice projekta iz Udruge CINAZ prof. Morana Rogić i prof. Valentina Grbić.  Također je održana radionica za razrednike šestih razreda i stručne suradnike o načinu provedbe projekta.
Škola se uključila u projekt kako bi se stekle medijske kompetencije za roditelje, nastavnike i učenike te kako bi se djeca počela postupno oslobađati "okova" medija. Istraživanja su pokazala da se vrijeme mladih provedeno pred ekranima (televizora, mobitela i računala) izjednačilo s vremenom boravka u školi. U većini slučajeva djeca su zbog svoje neaktivnosti vezana uz ekrane. Ona nisu zaštićena od prevelikog medijskog konzumiranja. Upravo iz tog razloga prijeko su nam potrebni ovakvi projekti. Ciljevi projekta su vrlo korisni, projekt je zanimljiv i lako se provodi.

Ulaskom u projekt očekuje se spontano stvaranje grupe roditelja koja će djeci predlagati različite aktivnosti. Očekuje se i uspostavljanje adekvatnije suradnje između djece i roditelja.

• Sveti Dujam (Duje; lat. Domnius) († Salona, 10. travnja 304.), svetac Rimokatoličke crkve, solinski biskup i mučenik, zaštitnik grada Splita i Splitsko-makarske nadbiskupije
   

U Splitu se stoljećima svečano slavi svečev spomendan 7. svibnja (dan grada), kada se održavaju liturgijske svečanosti, kulturne, gospodarske, sportske i zabavne manifestacije.
Zaštitnik je grada Splita i nalazi se na grbu grada.
Godine 2004. slavilo se 1700 godina od njegove mučeničke smrti, ujedno i 17 stoljeća od gradnje Dioklecijanove palače i razvitka grada Splita.

ŽIVOTOPIS

Rođen je u Siriji, a obrazovao se na čuvenom kršćanskom učilištu u Antiohiji. Nakon školovanja, vjerojatno je neko vrijeme bio u službi antiohijskog biskupa te je propovijedao i utvrđivao vjeru u Antiohiji i okolici. Nakon toga odlučio je započeti misionarsko djelovanje u Saloni, glavnom gradu rimske provincije Dalmacije, gdje je zaređen za prvog salonitanskog biskupa (284.-304. godine).
Za vrijeme progona kršćana, namjesnik provincije Dalmacije, Marko Aurelije Junije dao je, po naredbi rimskog cara Dioklecijana (284.-305.), mučiti i pogubiti Dujma zajedno s drugim mučenicima, 304. godine, u gradskom amfiteatru.

Dujma su pokopali vojnici izvan gradskih zidina Salone, na sjevernom groblju, koje je danas poznato pod nazivom Manastirine. Na tom je mjestu u 5. stoljeću izgrađena cemeterijalna bazilika u kojoj su vjernici pohodili mučenikov grob. Na biskupskoj stolici naslijedio ga je njegov nećak Primo, koji je poslije smrti pokopan uz Dujmov grob. Ulomak nadgrobne ploče sv. Dujma čuva se u Arheološkom muzeju u Splitu.

ŠTOVANJE

Milanskim ediktom 313. godine, Crkva je dobila slobodu ispovijedanja vjere, što je rezultiralo završetkom progona. Kršćani su tada počeli javno štovati sv. Dujma kao svog sveca i mučenika. Nad grobom je sagrađena kapelica, kasnije crkva, a u 5. stoljeću velika bazilika, koju su srušili barbari 614. godine.
Papa Ivan IV. († 642.) podrijetlom iz Dalmacije, poslao je opata Martina, da otkupi kršćane koji su postali roblje i pronađe relikvije solinskih i istarskih mučenika. Bilo je nesigurno, ostaviti relikvije u Dalmaciji, zbog barbarskih pohoda pa je dio kostiju sv. Dujma prenesen u Rim, u kapelicu sv. Venancija unutar Lateranske bazilike. U njoj je glasoviti mozaik, na kojem je i sv. Dujam.

Godine 650. splitski biskup Ivan Ravenjanin potaknuo je Splićane da prenesu tijelo svetog Dujma iz porušene Salone u Dioklecijanov mauzolej koji je postao katedralom. Tako je drugi dio svečevih relikvija prenesen u splitsku katedralu gdje se i danas čuvaju i štuju.
Sv. Dujam, spominje se u popisima svetaca mučenika - martirologijima pa tako i u najnovijem "Martyrologium Romanum" iz 2001. godine.

LEGENDE O SVETOM DUJI

Legende o sv. Dujmu i sv. Anastaziju (Stašu) oblikovale su se, vjerojatno još prije 7. stoljeća. Prema jednoj srednjovjekovnoj legendi Dujam je bio učenik Svetog Petra i živio je u 1. stoljeću. Na tom vjerovanju temeljio se zahtjev splitske Crkve za dobivanje crkvenog vrhovništva u Hrvatskoj i Dalmaciji, jer se pozivala na apostolsko porijeklo. Pozivajući se na to, splitski je nadbiskup u 10. stoljeću stekao naslov metropolita i primasa Dalmacije i čitave Hrvatske.

Također, postoje i stare legende o prijenosu relikvija solinskih mučenika u grad Split, koje su bile zapisivane još od 11. stoljeća. Tada je, prema pisanju kroničara Tome Arhiđakona († 1268.), splitski nadbiskup Lovre iz Osora († 1099.) naložio književniku Adamu iz Pariza da pjesnički uobliči i stilizira stare tekstove o Dujmu i Stašu.

I ove godine 20.04.2012., povodom Dana planeta Zemlje 22.04., organizirali smo tradicionalni eko - kviz.
Eko - kviz je kviz edukativno - zabavnog sadržaja koji se u našoj školi održava više od 20 godina. Sudjeluju učenici eko - grupe pod vodstvom svojih nastavnika ekologije Marijane Smoje i Joška Rubelja te većina nastavnika uz veliku potporu ravnateljice.
Natjecatelji su podijeljeni u tri grupe po četiri učenika. Svaka grupa je kostimirana i predstavlja određenu pojavu iz prirode, "Tulipani", "Oblaci" i "Srdelice".

         Učenici odgovaraju na pitanja iz ekologije, biologije, kemije, vjeronauka i geografije. Odgovori se boduju od strane žirija, bodovima od 1 do 5. Pobjednik je grupa koja skupi najviše bodova.
U žiriju su se nalazili nastavnici biologije, kemije, vjeronauka i geografije, a u samoj  organizaciji natjecanja sudjelovali su još nastavnici tehničke kulture, likovne kulture, glazbene kulture te učiteljica 1.b razreda Ruža Guć.

         Natjecanje je započelo igrokazom učenika 1.b razreda pod vodstvom učiteljice Ruže Guć. Učenik 6.a razreda Antun Fagarazzi na klarinetu je odsvirao skladbu "Runolist", a učenik 4.c razreda Božo Kraljević na klavijaturama skladbu "Sounds Of Silence".

         Voditelji Karla Maslov (7.a razred) i Bruno Đurović (7.a razred) najavili su natjecanje, predstavili članove žirija, objasnili pravila natjecanja uz isticanje uloge ekologije u svakodnevnom životu.

         Samo natjecanje popraćeno je  velikom pažnjom svih učenika – gledatelja koji su bodrili svoje natjecatelje. Na momente mogao se čuti gromoglasni pljesak, veseli dječji smijeh, a ponekad se osjećala prava navijačka atmosfera. Sama publika je mogla provjeriti svoje znanje jer su pitanja i odgovori bili projicirani na velikom platnu.
U ovom kvizu na kraju smo svi bili pobjednici, a najviše bodova skupili su natjecatelji iz grupe "Srdelice".Dobili su i prigodne nagrade (časopis "Moj planet").

         Ovim kvizom željeli smo pokazati brigu, ljubav i poštovanje prema okolišu te nadu i duboku vjeru za postizanjem boljeg sutra u što čistijem okružju.       

         Dana 18.04.2012. s voditeljicom naše novinarske grupe Marinom Šain otišli smo u  Etnografski muzej. Tamo su nas čekale naše učiteljice i muzejska voditeljica Vedrana koja nam je trebala pokazati muzejske eksponate.  Krenuli smo u obilazak i prvo smo vidjeli nošnje.

         Evo nekih zanimljivosti : doznali smo da su se školjke za vrličku nošnju donosile iz Tihog oceana. Također smo saznali i da je paunovo pero koje su žene nosile na glavi štitilo od uroka. Vidjeli smo i prekrasne škrinje koje su bile oslikane raznim uzorcima. U njima su djevojke čuvale rukom šivane naslijeđene plahte i nakit. Poslije toga došli smo do jedne sobe i tada nam je voditeljica rekla da je uređena po uzoru na sobu Kamila Tončića.
         A tko je to?
To je čovjek koji je osnovao ovaj muzej. Doznali smo  da je  muzej star 101 godinu i da ima 30 tisuća eksponata. Voditeljica nam je rekla da je u sklopu muzeja i crkvica  Sv. Andrije koja je jedna od dvije najstarije u Dioklecijanovoj palači .

         Kad smo obišli cijeli muzej popeli smo se na zidine Vestibula. Put do gore bio je težak, mislili smo da ima milijun stepenica . Zaboljele su nas noge ali vrijedilo je. Pogled je bio prekrasan.
         Iako sam puno puta bila u Etnografskom muzeju ovo je iskustvo bilo nezaboravno.

Danijela Seršić, 5.b

1.nagrada - Turističke zajednice Splitsko-dalmatinske županije

DJECA – ČUVARI PRIRODE

Tebi, dragi svijete,
lijep i dug život želi jedno dijete.
Božo mi je ime
i kažu da sam dječak od rime.

Darujem ti pjesmu ovu
u ime ljubavi za svijetlu budućnost novu.
Da ti, Zemljo moja, bude ljepše i bolje
pobrinut će se dječak dobre i čvrste volje.

Vodu nepotrebno trošit ne ću,
limenka će stara
završit u smeću.
Ovoga proljeća sva će stabla poput djece
zdravo i brzo rasti,
a cvijeće će ljepše i bujnije cvasti.

Štetan otpad bih htio zdravijim proizvesti
te razne ekološke trikove izvesti.
U svima bih probudio eko svijest
te donio mojoj Zemlji jako dobru vijest.

Tebi, lijepa Zemljo moja,
želim puno prekrasnih boja,
mirise, čistoću, bistrinu,
šarolikost vrsta i nebesku vedrinu.

Volim te, Zemljo krasna,
i moja je poruka kristalno jasna:
Čuvajmo naše potoke, rijeke, jezera, mora,
šume, livade, planine i gore.

Tebi, moćni i veliki svijete,
toplu i malenu ruku pruža jedno dijete.
Zajedno smo jači i bolji.
Okrenimo se ljubavi, odgovornosti i dobroj volji.  

1.DAN

Moja učiteljica Jagoda Čopac i ja bili smo pozvani na literarnu manifestaciju GORANOVO PROLJEĆE u Lukovdolu, rodnom mjestu našeg poznatog hrvatskog književnika Ivana Gorana Kovačića. Krenuli smo sa splitskog autobusnog kolodvora najprije za Karlovac. Prolazili smo kroz Vrliku, Sinj, Knin... Stali smo kod restorana  "Macola" gdje smo se malo odmorili i doručkovali. Za vrijeme puta osjećao sam se vrlo ugodno u razgovoru s mojom učiteljicom. U jednom trenutku ispao mi je mliječni zub koji me je već duže vrijeme mučio. Novost sam odmah priopćio mami i ona je bila sretna kao i ja. Pomislio sam da je ovo dobar predznak.
Osim blage treme više nisam imao nikakvih problema. Po dolasku u Karlovac sjeli smo u jedan manji kafić koji se nalazi uz sam park. Naručili smo piće i uživali u pogledu. U 15.30 taksijem krenuli smo iz Karlovca u Vrbosko gdje se  nalazi hotel "Vidikovac". U salonu hotela počele su se već održavati radionice. Svi sudionici ovoga velikog literarnog susreta čitali su svoje pjesme, pa i ja iako sam bio najmlađi. Svi su mi pljeskali jer su bili oduševljeni mojim pjesmama.
Učiteljica i ja bili smo smješteni u istoj sobi što mi je ulijevalo dodatnu sigurnost. Prije spavanja molili smo krunicu.

     2.DAN

     Osvanulo je hladno jutro. Probudio sam se u 6.45. Doručkovali smo u 9.00 sati, a nakon toga išli smo u kanjon Kamačnik. Tamo sam se nagledao predivne prirode i družio sam se s ostalim mladim pjesnicima. Bilo je jako lijepo u društvu ljudi koje razumiješ i koji te razumiju. Dan je bio lijep i sunčan, rijeka Dobra blistava, zrak svjež, proljetno cvijeće je mirisalo i vjetrić je ugodno milovao naša lica. Hodali smo oko 3 kilometra do jedne uzvisine, a nakon toga istim putem vratili smo se do hotela. Zaista sam uživao u ovoj proljetnoj šetnji. Poslijepodne smo ponovno sudjelovali na radionicama, a i dobio sam 4 predivne knjige. Nakon večere brzo sam zaspao jer sam bio poprilično umoran.

     3.DAN

     Probudio sam se svjež i odmoran. Nakon doručka išli smo u Lukovdol. Upoznali smo se s rodnim mjestom Ivana Gorana Kovačića, velikog hrvatskog pisca koji je nažalost vrlo rano izgubio život u vihoru 2. svjetskog rata. U Lukovdolu sam kupio piščev portret. Danas je i dan povratka u Split. Sa svima smo se lijepo pozdravili i uputili taksijem do karlovačkog autobusnog kolodvora, a odande prema Splitu. Bilo mi je zaista lijepo. Ovo je put kojega ću dugo, dugo pamtiti.

Božo KRALJEVIĆ, 4.c
Učiteljica - mentor: Jagoda ČOPAC

1.mjesto - Županijsko natjecanje iz kemije

Po prirodi sam vrlo radoznao. Volim čitati i istraživati. Tako sam se našao u kemiji. Nastavno gradivo iz kemije savladavam brzo.
Ono što volite brzo i naučite. Počeo sam dodatno istraživati svijet kemijske znanosti i to me dovelo do županijskog natjecanja.
Moram priznati da sam bio poprilično nervozan, sretan i uzbuđen. Jedva sam čekao početak natjecanja. Natjecanje se održalo u školi "Bol".

Započeli smo s hrvatskom himnom i kratkim prigodnim programom. Potom smo se uputili u učionice gdje su nam podijeljeni ispiti. Na prvi pogled ispitna pitanja bila su teška, 15 pitanja na čak 7 stranica. No, kada sam počeo pisati odgovore bio sam svom na svome i sve je išlo lako. Osvojio sam 1. mjesto.

Ponosan sam i sretan. Za mene je ovo novo i veliko životno iskustvo. I zaista, svaka pročitana knjiga je bogatstvo koje se ne može izgubiti. Mislim da je znanje moje bogatstvo.

                                                                                      Darko MOJSILOVIĆ, 7.a

Uskrs je najveći blagdan kršćanstva, to je dan uskrsnuća Isusa Krista.

Uskrs je pomičan blagdan zasnivan na lunarnom kalendaru sličnom ali ne identičnom hebrejskom kalendaru - u zapadnom kršćanstvu Uskrs uvijek dolazi na nedjelju između 22. ožujka i 25. travnja, a u istočnom kršćanstvu između 4. travnja i 8. svibnja.    
Uskrs je nastao od riječi uskrsnuti koja vuče korijene iz praslavenskog u kojem je glagol *krьsnǫti značio rasti i razvijati se. Prefiksacijom uz- dobiven je praoblik od kojeg se razvio današnji hrvatski glagol.
Drugi naziv, Pasha, češći je u drugim povijesnim konotacijama. Hebrejska riječ pasah značila je prolaz (prolaz Židova kroz pustinju nakon 40 godina) preuzeta je u grč. Πάσχα.
Naziv Vazam osim Uskrsa obuhvaća cijelo sveto trodnevlje - Veliki petak, Veliku subotu i Uskrs, ali često se sinegdohizira samo na nedjelju - Uskrs.

Jedan od najstarijih izvora koji govore o Uskrsu jest Pashalna homilija iz 2. stoljeća koju je napisao Meliton Sardski. Sokrat Skolastik u 4. stoljeću govori da je slavljenje Uskrsa nastalo iz lokalnog običaja, ali govori i da je samo slavlje ipak bilo univerzalno - samo su pojedinosti vezane uza nj bile lokalizirane.

U zapadnom kršćanstvu priprema za Uskrs jest korizma. Nakon završetka korizme dolazi Cvjetnica, Veliki tjedan koji uključuje Vazmeno trodnevlje - Veliki petak, Veliku subotu i Uskrs. Nakon Uskrsa slijedi Uskrsni ponedjeljak. Tradicionalna priprema započinje Velikom subotom kad se odlazi na bdijenje. Na misi se pali uskrsna vatra na žutoj ili bijeloj uskrsnoj svijeći. Nekoć je Uskrs bio smatran savršenim trenutkom krštenja stoga se na toj misi novi članovi pridružuju Crkvi, a stari članovi obnavljaju zavjete. Sutradan se na samu nedjelju pjevaju veselije i svečanije pjesme te slavi samo uskrsnuće.
U sjeverozapadnoj Hrvatskoj često se pale uskrsni krijesovi, vatru pripremaju vjernici ispred crkava koji je pale klesanjem dvaju kamenova. Prije se vatra palila i tako da je svećenik potpaljivao tzv. gubu koja raste na drveću i panjevima ili se pak palila trenjem dvaju drveta čime bi nastala sveta ili živa vatra. Nakon paljenja vatre i blagoslova, muškarci su palili svoj komad drveta i nosili blagoslovljenu vatru kućama, a ostatak bi vjernika ušao u crkvu. Tako bi paljenjem svete vatre u domovima bio prisutan i sam Bog.
U nekim hrvatskim krajevima postoji običaj umivanja na Veliku subotu (negdje i na Cvjetnicu) cvijećem ( u Župi sa ljubicama) i biljem. Za Uskrs se odlazi na jutarnju misu ili se na Veliku subotu odlazi na svečano bdjenje. Na sam Uskrs tradicionalno se blaguje šunka, a domaćice često ispeku kruh te priprave druge slastice. Hrana se prije blagovanja odnosi u crkvu na uskrsnu misu gdje je svećenik blagoslivlja, a potom vjernici odlaze kućama na uskrsni objed i slavlje.

• Pisanica uskrsno je jaje, to je osmijeh što se srcem daje. A poruku ovu svatko od nas ima – sretan Uskrs, i ljubavi svima!
• Zaviri u košaricu, tu ćeš naći pisanicu, mali zeko nju ti daje i čestitku šalje: Sretan Uskrs!
• U proljeće rano kad se priroda budi, zbog dana jednog sretni su ljudi. Na licu se vide znakovi sreće, Isus je došao, napustit’ nas neće. Sretan Uskrs!
• Pogledaj u košaricu tu ćeš naći pisanicu. Mali zeko nju ti daje i veliku pusu od mene ti šalje. Sretan Uskrs!

         Neodrađene nastavne dane zbog snježnih neprilika odradit ćemo 2., 3., 4. i 5.travnja 2012.godine.
         Proljetni odmor za učenike trajat će od Velikog petka, 06.travnja do Uskrsnog ponedjeljka, 09.travnja 2012.godine.

 Smjena"A"  -  08⁰⁰ sati
(učenici 2., 4., 6. i 8.razreda)

Smjena"B"  -  14⁰⁰ sati
(učenici 1., 3., 5. i 7.razreda)

                                                                           Sretne uskrsne blagdane želi Vam
                                                                                               Uprava škole

Novinarska grupa je organizirala posjet vatrogascima Splita.
Javno vatrogasna postrojba se nalazi u Hercegovačkoj ulici. Kad smo stigli, dočekao nas je  zapovjednik, te nam pokazao njihove glavne prostorije, a to su:

• učionica u kojoj ponavljaju sve što su naučili u školi i usvajaju nova znanja
•  teretana u kojoj vježbaju kada pada kiša
• velika garaža s puno modernih i suvremeno opremljenih kamiona
• veliko košarkaško, nogometno i odbojkaško igralište

U garaži smo razgledali vatrogasne kamione kojih ima raznih vrsta:

• za gašenje požara
• za potrese
• kamion za spašavanje ljudi iz nebodera i drugih zgrada

Popeli smo se u vatrogasna vozila, stavili vatrogasne kacige i slikali  se.
Na kraju smo se smjestili u veliku košaru i posebna dizalica nas je podigla na visinu od 20 metara. Pogled na naš grad s te visine  bio je  predivan.
Zanimalo nas je zbog čega su poginuli vatrogasci na Kornatima. Objasnili su nam da se nesretni vatrogasci nisu zapalili, nego  je smjesa plinova iznad njih eksplodirala i tako odnijela  živote.
Mislim da su vatrogasci veoma disciplinirani vrijedni i marljivi. Kad su u akciji najvažnija  im je sigurnost svakog čovjeka . Uvijek nastoje spasiti najviše što mogu a pri tom napraviti što manje štete.
Njihov posao je  jako  opasan, ali je ujedno human i plemenit.

Pozdrave vam šaljem do novog  susreta, gdje će biti jednako zanimljivo i zabavno.

Mateo Hrgović, 6.a

         Dana 14. ožujka u 15.00 sati okupili smo se u školskoj knjižnici. To je za nas četvrtaše bio poseban dan. Očekivali da u knjižnicu uđe pisac Matko Marušić.
Sat prije imali smo tjelesni, tako da smo se brzo obukli kako ne bismo zakasnili.
Čim je Matko Marušić ušao u knjižnicu, mi smo se svi ustali i zapljeskali mu.
I Matko Marušić je zapljeskao nama!!! Dogovorili smo se da prvo on nama ispriča priču, a nakon toga mi ćemo njemu postavljati pitanja. Njegova je priča bila zanimljiva. Pričao nam je kako su se on i njegov najbolji prijatelj Vjeko upoznali, te kako je nastala knjiga Snijeg u Splitu. Pričao nam je o svojoj djeci, svojoj supruzi i prijateljima. Saznali smo kako je Čočo dobio nadimak. Našoj učiteljici rekao je da ga podsjeća na njegovu sadašnju ženu, njoj je bilo malo neugodno, a nama smiješno i zabavno. Kada je susret završio svi smo stali u red i zamolili pisca za autogram. Kada je došao red na mene, on je meni dao autogram i mene je zamolio da mu ja dam svoj. Pogledao me je svojim mudrim pogledom i napisao mi je da pročitam knjigu "Pakao Pacifika". Kao da je znao što želim. Pročitao me kao knjigu. Zatim je morao otići. Šteta što ovakvi trenuci u životu neće biti česti. Ovaj ću trenutak pamtiti cijeli život.

Ivan Batarelo, 4.b

        
         Za mene ovo je bio presretan dan. Posjetio nas je pisac Matko Marušić!!!!
Bio je jako šaljiv i duhovit. Vidjelo se da voli djecu. Pričao nam je i o svojim sinovima Berislavu i Stjepanu te kćeri Mariji. Na svoju je djecu jako, jako ponosan. Svakome od njih posvetio je jednu knjigu i tako je postao pisac. Poučio nas je o svakodnevnim stvarima. Rekao je kako je knjige jako važno čitati. Pozorno sam slušala njegove odgovore na pitanja koja smo mu postavljali. Odgovori su bili jako zanimljivi kao i pričice koje nam je pričao. To je čovjek pun mudrosti i znanja. Rekao je da najviše voli djecu, učiteljice i knjižničarke. Rekao je da je knjižnica sveto mjesto. Pisac Matko Marušić danas radi kao profesor na Medicinskom fakultetu i piše novu knjigu. Na kraju susreta dao nam je autogram i preporučio koje bismo knjige trebali pročitati. Jako mi je drago što sam upoznala pisca Matka Marušića. Voljela bih da nam dođe opet.

Anita Džaja, 4.b

         U sklopu projekta "ŽELIM JESTI ZDRAVO" i edukativnih dječjih radionica, dana 06. 03. 2012.godine posjetili smo prostorije SKMER –a u Jobovoj ulici broj 2 u Splitu. 3. c razred je zajedno s učiteljicom  u 08 sati krenuo mini autobusom, a u prostorijama su nas dočekali kuhar i njegova pomoćnica. Na početku nam je kuhar objasnio važnost zdrave i uravnotežene prehrane. Upozorio nas je na opasnost nepravilne prehrane. Zatim smo dobili zaštitne kape i kecelje i počeli smo sjeckati i pripremati povrće. Napravili smo juhu, rižu s gljivama , pizzu s povrćem, kifliće sa sirom... Bilo je veselo i poučno, jer sam vidio da gljive jedva čekaju skoknuti na pod.
         Na kraju smo pojeli sve što smo pripremili, očistili posuđe i radne plohe. Zajedno smo se slikali i pozdravili. Oko 11 sati mini busom vratili smo se u školu na nastavu. Bilo bi lijepo da postoji još sličnih radionica, jer se na ovakav način može puno naučiti, ali i lijepo zabaviti.

Dorian Dulčić, 3.c

         Savez kuhara mediteranskih i europskih regija (SKMER) velikodušno je pozvao naš 3. c razred na kuharsku dječju radionicu.
Sastali smo se pred školom, a po nas je došao autobus koji nas je odveo do kulinarske radionice. Na radionici smo se upoznali sa zdravim namirnicama te zajedno s kuharom pripremali jela koja smo na kraju i sami kušali. Nakon svega smo svi zajedno počistili nered koji je nastao nakon našeg kulinarskog pothvata.         
         Jako mi se svidjela radionica i voljela bih da se ponovi.
Inače volim pomagati mami i baki u kuhinji, tako da sam se jako dobro snašla u pripremi namirnica, kuhanju i na kraju pospremanju. Malo me manje oduševilo kušanje jela koja i nisu baš po mome "guštu". Provedbom ovog projekta nastoji se utjecati na smanjenje pretilosti među djecom te povećanju udjela zdrave hrane u našoj svakodnevnoj prehrani.

Ana Siriščević, 3.c

Često se dogodi da nas usred noći
strašna buka iz sna prene:
ulicom jure vatrogasci,
zavijaju sirene.

Hej, vatrogasci, požurite,
što brže niz ulicu jurite,
jer u kući koja gori,
jer u tvornici koju plamen hvata
možda se nalazi nečija mama
možda se nalazi nečiji tata...

Dubravko Horvatić

Početkom ožujka 2012. u našoj školi provedena je vatrogasna vježba, tj, vježba brze i efikasne evakuacije. U točno 11.00 sati školsko zvono zazvonilo je tri puta kratko i jednom dugo. To je bio znak da svi učenici zajedno s nastavnicima mirno, žurno i bez panike izađu na školsko dvorište. U slučaju opasnosti izlazi se na zapadni bočni izlaz. U početku je bilo malo zavrzlame u orijentaciji, no sve se uz pravilno vodstvo riješilo. Ispred škole dočekali su nas spremni vatrogasci s punom opremom. Objasnili su nam u kojim se sve slučajevima trebamo obratiti vatrogasnoj službi na poznati besplatni pozivni broj 193. Pokazali su nam i kako se brzo gasi manji požar. U tome su im pomagali i naši učenici koji su pokazali iznimnu spretnost u rukovanju s aparatom za gašenje požara. Djecu je oduševila vatrogasna oprema, demonstracijska vježba i prijateljski prisup vatrogasaca koji su strpljivo i ljubazno odgovarali na dječje upite.

         Oduševljena voditeljica novinarske grupe prof. Marina Šain dogovorila je još jedno druženje s vatrogascima, ali ovoga puta na njihovu terenu – u vatrogasnoj postaji. Priča o vatrogascima se nastavlja...

         Kad smo stigli u ovaj centar bili smo iznenađeni količinom informacija koje smo dobili. Većinom nas je zanimalo, barem mene kako su meteorolozi i klimatolozi doznali za globalno zatopljenje. Saznala sam da neki znanstvenici nisu još uvijek priznali globalno zatopljenje i da zapravo najveći problem predstavljaju ekstremne temperature.

Pogledajte samo ovu zimu!!!!!

Pao je snijeg i čak ledena kiša, a preko ljeta su temperature dosezale do 40⁰C. Ako vas zanima kako je došlo do snijega, da ne kompliciram stvari, reći ću vam samo da se sibirska anticiklona spojila s nekoliko ciklona sa Sredozemlja, te tako  nam donijela najveći, ikad viđen snijeg u Splitu. Dok smo mi uživali i bacali se po nanosima snijega kao muhe bez glave, znajte da su meteorolozi imali pune ruke posla. Na ovoj temperaturi  trebali su svaki sat izaći i i izmjeriti temperaturu, a svaka tri sata slati podatke u Zagreb, Beč, i Redding. To su podaci koji  idu u međunarodnu razmjenu.
Da više ne punim vaše mudre glavice, reći ću vam još samo to.

Ako poželite biti klimatolog ili sinoptičar, trebate poći u Karlovac gdje postoji srednja škola za ovo zanimanje. Poželite li studirati meteorologiju to pak možete na PMF u Zagrebu.
Sada vas pozdravljam do još jednog godišnjeg doba – proljeća.

Maja Osmančević, 7.a

U kršćanstvu je priča o počecima slavljenja karnevala vezana pravilo nastalo u 9. st. za vrijeme Grgura Velikog. Ovo je pravilo nalagalo da se posti u ponedjeljak i utorak prije Pepelnice ili Čiste srijede. Negdje oko 15. st. pravilo posta se napustilo, a vrijeme prije korizme postalo je vrijeme pretjeranog uživanja u hrani i zabavi pod maskama. Pod maskom bilo je lakše reći sve, bilo je lakše opustiti se i dati mašti na volju. Dakle, vrijeme karnevala priprema je razdoblje Uskrsa, velikog kršćanskog blagdana, kada vjernici kroz post jačaju poniznost duha.
Od panonskog, preko dinarskog do jadranskog područja obilježava se vrijeme karnevala. Svaki kraj ima svoje zanimljive i lijepe običaje.
Hrvatski obalni gradovi poznati su po maštovito odjevenim povorkama i prigodnim zabavama.
Zajedničko u svim dijelovima Hrvatske je zavodljivi miris i slatki okus pokladnica,  veselje, smijeh, šale, šareni maštoviti kostimi, pjesma i ples.

Kolažom slika prikazujemo vam djelić školske atmosfere u vrijeme karnevala.

Zaključci doneseni na današnjem zajedničkom sastanku Stožera za zaštitu i spašavanje Grada Splita i Splitsko-dalmatinske županije:

• Svi dječji vrtići kojima je osnivač Grad Split redovno će raditi od ponedjeljka, 13.veljače 2012. godine.
• Od ponedjeljka, 13.veljače 2012.godine radit će svi produženi boravci u gradu Splitu, a organizirani su u 7 osnovnih škola: Pojišan, Meje, Spinut, Manuš, Ravne njive, Split 3 i Visoka ( u kojoj je produženi boravak OŠ Pujanki). Mole se, ali i obvezuju roditelji da svoju djecu prate na putu od kuće do škole i natrag, a ovo se odnosi i na djecu OŠ Pujanki. Kako se ne bi stvarala gužva oko dolaska i odlaska, djeca će u školi moći boraviti već od 7 pa sve do 17 sati.
• Od utorka, 14. veljače 2012.godine redovno će se odvijati nastava u svim osnovnim školama na područu grada Splita, ali nastava će biti skraćna. Jutarnja smjena će započti u 8 sati, a poslijepodnevna u 13 sati i cijela nastava će završti do 18 sati kako se djeca ne bi po mraku vraćala kući.
• O načinu organizacije nastave u splitskim osnovnim školama za srijedu, 15.veljače 2012.godine i naredne dane sva djeca će biti obaviještena u utorak u samoj školi, obavijest će biti na oglasnoj ploči kao i na web stranici škole.
• Nastava u srednjim školama na području grada Splita, a čiji je osnivač Splitsko-dalmatinska županija, od ponedjeljka, 13.veljače 2012.godine odvijat će se redovno.

Zamjenica gradonačelnika Splita Anđelka Visković istaknula je da je odluka o radu dječjih vrtića i o nastavi u osnovnim školama donesena vodeći se prije svega sigurnošću djece, a temeljem izvješća ravnateljica i ravnatelja predškolskih ustanova i osnovnih škola s kojima je Ines Milina Ganza, pročelnica Služe za prosvjetu i tehniču kulturu u stalnom kontaktu, te u konzultaciji s Vladom Dragunom, predsjednikom Hrvatske udruge ravnatelja osnovnih škola Splitsko-dalmatinske županije i Matom Mamićm, predsjednikom Aktiva ravnatelja splitskih osnovnih škola.

Dogradonačelnica Visković pozvala je roditelje da sa svojom djecom, pogotovo učenicima nižh razreda osnovne škole, tijekom nedjelje i ponedjeljka prođu put do škole i pokažu im kako se sigurno kretati. Izuzetno je važno da pokažu djeci kako sigurno doći do glavnih prilaza i ulaza u školu. Ukoliko roditelji smatraju da put do škole za njihovo dijete nije siguran neka ne šalju dijete u školu ni u utorak, a po potrebi ni naredne dane. Ravnatelji i razrednici imat će razumijevanja za to kao i u slučaju da dijete zakasni na nastavu. Važno je dijete upozoriti da ne trči prema školi čak ni u slučju ako vidi da će zakasniti na nastavu.

Učenici će iz sigurnosnih razloga za vrijeme velikog odmora boraviti u školi, zbog čega se pozivaju roditelji da im kod kuće pripreme marende. Djeci koja i inače primaju marendu u školi, ona će biti osigurana.

Mole se roditelji da, ukoliko primijete neke povrišne koje treba očistiti, to dojave na telefon operativnog dežurstva 310-206 i 310-059, ili na mail stozerzis@split.hr

U Splitu, 12.veljače 2012.godine.

Znali smo da će doći, željno smo ga isčekivali, pripremili smo se za njegov dolazak.
Dočekali smo ga gromoglasnim pljeskom, recitacijama, pjesmom, plesom, igrokazima, literarnim i likovnim radovima, lijepo ukrašenim panoima.…
Dočekali smo ga punoga srca i najljepšim osmjesima jer dječji osmjesi ljepši su od najljepšeg cvijeta i sjajniji od najsjajnije zvijezde. Sveti Nikola svojom nas je pričom odveo put zvijezda. Rekao nam je da nam svake godine dolazi s neba odakle nas čuva. Darovao nam je punu košaricu čokoladica i puno, puno lijepih želja.

Hvala ti, dragi sveti Nikola. Čuvaj nas, a mi ćemo biti dobri i željno te čekati i sljedeće godine.

.... Tko će čuvati moj grad, moje prijatelje, tko će Vukovar iznijeti iz mraka? Nema leđa jačih od mojih i vaših, i zato, ako vam nije teško, pridružite se ... Grad to ste vi."

" ... ako nam život omogući da naša ljubav ovlada nama, jednom, na kraju puta, možda možemo očekivati da umremo sretni."

Ove rečenice napisao je te teške, strašne, hladne, ratne 1991.godine Siniša Glavašević, novinar Hrvatskog radija. Siniša Glavašević je mučki ubijen na poljoprivrednom dobru Ovčara pored Vukovara samo zato što je javnost iskreno, snažno i ponosno izvještavao o strašnim razaranjima Vukovara te svakodnevnoj pogibiji i ranjavanju vukovarskih građana - civila i branitelja.

Dvadeset godina poslije, Sinišin i naš Vukovar svijetli u svim mjestima diljem Hrvatske. Svi mi, puni ponosa nosimo Vukovar iz mraka, nosimo ga u svjetliju i bolju budućnost. Siniša nas je pozvao da se pridružimo. I jesmo, punoga srca.

Učenici naše škole poklonili su se vukovarskim žrtvama paljenjem svijeća duž Vukovarske ulice. I kako nam je Siniša poručio prigušenim glasom, preko teško uspostavljene veze s ostalim dijelom Hrvatske, u ono vrijeme kada je Vukovar bio pred padom - Grad, to ste vi! I jesmo, svi u srcima nosimo Vukovar kao simbol hrvatskog ponosa i jedinstva.

Jesenje prohladno, vlažno jutro. Oko nas mirisi otpalog lišća, svježe studeni, grožđa, zemlje i kiše. U školi je toplo. Miriše kruh. Danas proslavljamo Dan kruha. Zahvalit ćemo se Majci Zemlji na obilnim darovima – ukusnim, prekrasnim, mirisnim, tajanstvenim i jednostavnim. Ukrašeni su razredni panoi, panoi u atriju škole. Pripremljen je i kratki, multimedijalni prigodni program – recitacije, igrokazi, plesovi, pjesme, power point prezentacija: Od zrna do pogače.
Zajedno smo blagovali blagoslovljeni kruh. Lijepo je zajedničkim blagovanjem primiti blagoslov, ali i darovati, darovati od srca. Središnja tema ovogodišnje proslave Dana kruha je: Kruh koji se dijeli. Odlučili smo prikupiti namirnice za ljude kojima su potrebne, naravno u suradnji sa Caritasom crkve Marije Pomoćnice. Djeca su se ovoj akciji odazvala u velikom broju, punoga srca. Shvatila su koliko je plemenit i lijep osjećaj zajedništva u ljubavi i dobroti.

OD ZRNJA DO KRUHA

Prošle smo godine posijali sjeme da bi usjevi nikli na vrijeme. Proljetos su se na vjetru zeleno talasali, a prije samog ljeta zlatno klasali. Bojalo se klasje da ne dođe tuča, jer oblak ponekad tuči vrata otključa pa ona iz oblaka rado pobjegne, a onda cijelo polje po zemlji polegne. Obuklo je klasje haljine sjajne i pomalo hranilo ptice, a nestrpljivo čekalo vršilice, jer za klasje je velika sreća napuniti zrnjem mnoštvo vreća.

Mislite li da je za zrnje strašno kad ga melju u sitno brašno? Ne, zrnje s užitkom želi da se u mirisno brašno zabijeli. Za zrnje nema veće sreće nego kad se u bijeli kruh ispeče, pa kad se ispeče u perece i počne privlačit pozornost djece ili kad od brašna baka ispeče slanutke što su tako slanutljivi da se jedu šutke i ispunjavaju želje malih trbuha da što ljepše proslave zajedno i u dobroj volji Dane kruha.

Ipak, sve nećemo samljeti i ispeći. Nešto je zrnja ostalo u vreći da ga zasijemo i ove jeseni.

Josip Balaško ( Iz dječjeg časopisa Radost, 2009. )

Subota je, 16.prosinca - moj rođendan. Mama je užurbano pripremala moju rođendansku zabavu. Torta je na stolu. Gosti samo što nisu stigli. Tata je u nekoj nervozi, nešto čeka, tajanstven je. Odjednom uzvik oduševljenja. Tata izlazi iz sobe, uzbuđenim glasom mi govori da sam dobio još jedan rođendanski dar koji je stigao e-mailom. Gledamo ga u čudu. U kojem je on to virtualnom svijetu?! No, tata nastavlja: Miro, izabran si ... Izlaziš na travnjak s igračima našeg Hajduka i Barcelone!!!!
Radost ... Trena ... Uzbuđenje!!!!
 

Konačno je osvanuo i taj dan. Veliki dan, možda najveći dan u mom životu. I nebo je imalo tremu, zacrnjelo se i počela je padati kiša. Malo sam se prepao. No, ipak sunce je obasjalo Poljud. Sve je izgledalo veličanstveno. Srce mi je tuklo kao ludo. Svi smo se tresli i skakutali na mjestu. Evo ih, dolaze, daju mi pet, istrčavamo zajedno. Osjećam se kao u bajci. Preplavio me val sreće i ponosa. Ispunili su se moji snovi! Utakmica, igrači, ambijent, osjećaji - sve je bilo predivno. Tata, hvala ti - to je zaista dan za pamćenje.

Miroslav Anić,4.c

 Naši su prvaši jedva dočekali i taj dan... Konačno će cijeli školski sat provesti u društvu našeg kontakt policajca.
Predavanje za prvaše održano je u sklopu akcije MUP –a Republike Hrvatske „POŠTUJTE NAŠE ZNAKOVE“.

         Prvaši su se upoznali s osnovnim prometnim pravilima. Predavanje je održano u cilju sigurnosti djece u prometu i bolje suradnje policije sa širom društvenom zajednicom.
Učenici su predavanje slušali s velikim zanimanjem , živo su sudjelovali u razgovoru, postavljali brojna pitanja i iznosili svoja iskustva.
Po završetku predavanja većina dječaka je odlučila, da će kada odrastu postati policajci, a djevojčice su već prvi dan škole odlučile postati učiteljice, i unatoč jako zanimljivom predavanju, nisu promijenile mišljenje.

Premirisna, prebogata,
kroz zlatne je trepavice
progledala jesen.

         Sa zlatnom jeseni i prelijepim nasmiješenim danom, došli su nam ovogodišnji prvašići. Maleni, presretni, radoznali, pomalo i nesigurni, došli su u pratnji svojih roditelja, baka i djedova. Ravnateljičin srdačan pozdravni govor i zanimljiv prigodni program izmamili su bakama i djedovima suze na oči. Ma koliko se trudili nisu ih uspjeli sakriti. Potom su prvašići u pratnji svojih učiteljica Ruže Guć i Ljiljane Vukić otišli do svojih učionica koje su učiteljice danima marljivo uređivale kako bi prvašićima prvi susret s „velikom“ školom bio što ugodniji. I uspjele su !
         Prvaši su iz učionica izašli radosni željno iščekujući sutrašnji, novi školski dan.

SRETNO PRVAŠI!