Nakon što smo uredno sredili pedagošku dokumentaciju, održali Razredna, Učiteljska i Stručna vijeća, unijeli podatke u E – maticu i Matične knjige, ispisali Ljetopis i podijelili svjedodžbe, ovu smo nastavnu godinu zaključili vrlo zanimljivim izletom.
Nismo išli daleko. Prešli smo Kozjak i ušli u živopisan krajolik krške Dalmatinske zagore. Vruć srpanjski dan okupan mirisom ljekovitog planinskog mediteranskog bilja, široki pogled na Sinjsko polje u lelujavom horizontu ljetne maglice i blagi burin koji je nosio mirise polja, krša i sela, doveli su nas u ponosni grad Sinj.

SINJ

Grad Sinj nalazi se u središnjem dijelu Dalmatinske zagore, uz sam rub krškog Sinjskog polja. Život u Sinju pulsirao je još u bakrenom dobu. U rimsko doba, na ovome području živjelo je ilirsko pleme Delmata. U vrijeme dolaska Hrvata na obalu Jadranskog mora, na mjestu današnjeg Sinja podignuta je bizantska tvrđava Asimio, po kojoj je Sinj vjerojatno i dobio ime.

U srednjovjekovnim ispravama, Sinj se prvi puta spominje u jednoj darovnici iz 1341. g. kada dolazi u posjed kninskog kneza Nelipčića.
Tijekom 15. st. Sinj je bio izložen snažnim naletima moćne osmanske vojske, koja je znala da će osvajanjem Sinjske tvrđave imati otvoren put prema srcu Europe.

Ali, to se nije dogodilo...

Priču o slavnoj sinjskoj nepobjedivosti čuli smo u nadaleko poznatom Muzeju sinjske alke, koji je inače zatvoren ponedjeljkom, no na zamolbu našeg ravnatelja, otvoren je samo za nas.
Bili smo zaista očarani vjernim prikazom bogate i ponosne sinjske povijesti. 1751. g. naočiti i kršni junaci stamene Cetinske krajine pobijedili su snažnu osmansku vojsku, zaustavivši tako prodor Osmanlija prema kršćanskoj Europi.
Neposredno nakon ove veličanstvene i sjajne pobjede, narod Cetinske krajine začeo je vitešku igru SINJSKU ALKU kao trajnu uspomenu na junaštvo, domoljublje i čast cetinskih pradjedova, ali i kao poticaj budućim naraštajima da očuvaju i poštuju neizmjernu srčanost, čestitost, poštenje i junaštvo ovih velikodušnih i prostodušnih ljudi čista, velika i otvorena srca.
Sinjska alka utkana je u život Sinja i Sinjana. Ona je nositelj narodnog ponosa, nadahnuće i izvorište stvaralaštva u pričama, pjesmama, slikama, skladbama... Sinjska alka proglašena je 1979. g.  pokretnim spomenikom kulture najviše kategorije.

U alkarskom natjecanju sudjeluje najmanje 11, a najviše 17 alkara kopljanika, koji su odjeveni u bogatu starinsku narodnu nošnju Cetinske krajine i opremljeni vrijednim starinskim oružjem.
U Muzeju smo imali rijetku priliku vidjeti duge puške kremenjače, štitove, turska sedla, buzdovane, dijelove cetinske narodne nošnje, multimedijske prikaze alkarskih natjecanja, natjecatelja, opreme...
Prepuni dojmova, uz laganu šetnju i ugodan razgovor o svemu viđenom i doživljenom, uputili smo se u crkvu čudotvorne Gospe Sinjske, koja je ukazavši se na bedemu Sinjske kule, u jeku najžešće bitke između Osmanlija i junaka cetinske krajine, preokrenula tijek i ishod bitke. Prema legendi Gospa Sinjska pojavila se u dimu mačkula, topova i prangija. Smireno i odmjerenim hodom po tvrđavi, bodrila je i hrabrila hrvatske junake. Iznenada, na čuđenje svih, osmanska vojska počela se povlačiti, a cetinski junaci nošeni domoljubljem, vjerom i zahvalnošću svojoj spasiteljici, odlučili su  u njenu čast, prirediti prvo viteško nadmetanje...

U crkvi Čudotvorne Gospe Sinjske tiho smo se pomolili u tišini i miru ovog stoljetnog svetog mjesta.

Potom smo na glavnom sinjskom trgu popili podnevnu kavicu i kušali ukusne sinjske uštipke, koji su uz „arambašiće, „divenice“ i „kaštradinu“ jedan od tradicionalnih mjesnih specijaliteta.

Oko 13.00 nošeni osvježavajućom sinjskom burom, koja je blago ublažavala vreli srpanjski dan uputili smo se prema obližnjem OPG – u „Premijer“.

OPG „PREMIJER“

I ... došli smo u zemaljski raj... zdravo zelenilo, mlade voćke, mirisne livade, slobodne domaće životinje, šum rijeke Cetine...

Na OPG – u dočekao nas je ljubazni domaćin Boris Grubišić-Čabo, koji nas je ugostio na najbolji mogući način. U gastronomskoj ponudi OPG – a „Premijer“ nalaze se pravi domaći proizvodi pripremljeni na tradicionalan način – pršut, domaći sir, uštipci, soparnik, teletina i krumpir ispod peke, pržene pastrve, panirane žabe, raznovrsno povrće na žaru, palačinke i na kraju osvježavajuća hladna lubenica.

Na OPG – u zadržali smo se do kasnih poslijepodnevnih sati. Ugodno vrijeme proveli smo u šetnji, odmaranju u hladovini, igri s poni konjićima, sjedenju pored Cetine, okušavajući se u spretnosti gađanja lukom i strijelom. Strijele su malo oštetile okolne krošnje i stabla, no to ljubaznom domaćinu nije smetalo.

Omamljeni svježim zrakom i izuzetno dobro raspoloženi, oko 19.00 sati vratili smo se u Split.

Ovim putem zahvaljujemo se agenciji „VIP travel“ koja nam je organizirala ovaj prekrasan izlet, kao i simpatičnoj vodički Ivoni koja nam je svaku dionicu puta nastojala približiti i učiniti što zanimljivijom.

Kraj ove nastavne godine dočekali smo zadovoljni i mirni jer imamo zdrav kolektiv, prekrasnog ravnatelja i zaista dobru djecu. Našim učenicima i njihovim roditeljima možemo još poželjeti mirno i ugodno dugo toplo ljeto.

Jasna MIKULIĆ, prof.