OTOCI - MJESTA VJEČNE LJEPOTE

Mjesta koja volimo stvaramo sami, u snovima i od snova. Ona su tu i tamo daleko, kao i otoci, u zagrljaju mora, okupani prozračnom ljetnom maglicom, suncem koje im se srdačno smiješi i mirisom kamena i soli.
Ako tražite tajnu vječne ljepote, morate biti otočanin – čovjek satkan od nostalgije i uspomena na roditeljski dom, na mladost. Za njih je rodni otok napola fikcija, napola stvarnost. Iako ponekad daleko od njega, uvijek mu se vraćaju, u stvarnosti ili barem u snovima… No, otok je uvijek tu…..

Književnu večer povodom obilježavanja Dana materinjeg jezika posvetili smo našim otocima – škojima. Vječnu ljepota otoka slavili smo lijepom književnom riječju i pjesmom.

Predstavili smo poznate književnike, otočane, koje su utjelovili naši učenici- Alberta Fortisa, renesansnog talijanskog putopisca koji je u svome djelu „Put kroz Dalmaciju“ proslavio ljepotu Dalmacije; Julija Bajamontija, Fortisovog prijatelja, splitskog gradonačelnika koji je Fortisa rado pratio na njegovom putu po Dalmaciji;  Petra Hektorovića; Hanibala Lucića; Vladimira Nazora i Ranka Marinkovića.
Iznimno smo radosni što su nas posjetili i naši dragi prijatelji s otoka Brača i Hvara. Oni su nam oživotvorili lijepu, zvonku, izvornu otočku riječ.

Potom nam se predstavila i mlada spisateljica Magdalena Senjković koja nam je pročitala dvije pjesme izvornom bračkom čakavštinom.

Zahvaljujemo našim dragim gostima i nadamo se skorom ponovnom susretu .

Pokazali smo da lijepa riječ povezuje. Sretni smo što smo stekli nove prijatelje i otvorili nove vidike… krenuli preko mora….  i otkrili tajnu vječne ljepote.

Ostale fotografije pogledajte u Foto-galeriji.

NOVINARSKA GRUPA RAZGOVARA S DRAGIM GOSTIMA
 

Večeras razgovaramo s našim gostima s otoka Brača i Hvara.
To su učenici Laura, Cvita, Ivana i Ive, njihove nastavnice i spisateljica Magdalena Senjković.

KAKO SE ZOVETE?

Ja sam Magdalena Senjković. Inače sam amaterska spisateljica i pišem pjesme na dijalektu. Rođena sam i odrasla u Pučišćima i išla sam tamo u školu. Mislim da je to jedina škola na Braču koja tako intezivno njeguje dijalekt i književnost.

KAKO SE ZABAVLJATE NA OTOKU?

Ive: Najviše se igramo s prijateljima i susjedima. Mobiteli su  preplavili otoke pa se svi manje družimo, ali mi mlađi od 12 godina  još uvijek se sastajemo. Imamo uske uličice pa se lovimo i skrivamo.

Laura: Većinom smo u školi, imamo dosta projekata. Imamo kino pa idemo gledati filmove. Imamo i disko.

Ivana: Idemo na razne aktivnosti kao što su gluma, sport  i  igramo se s prijateljima. Većinom smo u školi, zabavljamo se.

Cvita: Družim se s prijateljima,idem u školu i na razne aktivnosti.

KOJI STE RAZRED?

Cvita:Treći.
Ive: Šesti.
Laura: Sedmi.
Ivana: Treći.

GDJE ŽIVITE?

Ive i Laura: U Pučišćima.

Cvita i Ivana: U Hvaru.

Magdalena: Ja sam u stvari iz Pučišća, ali živim u Nerežišću gdje je skroz drugačiji dijalekt. Ja i muž govorimo drukčijim dijalektom, ali to je super jer se digod ne razumimo pa kad se svađamo, svašta mu rečen, a on ne razumi.

KAKO JE LJETI, A KAKO ZIMI NA OTOKU?

Ive: Zimi nema ništa drugo osim škole i školskih aktivnosti, a ljeti imamo vaterpolo pa smo većinom na kupanju.

Laura: Zimi nemamo baš puno aktivnosti osim škole i nekih sportova kao npr. karate i nogomet. Ljeti ima dosta aktivnosti, možemo ići vanka, šetati, trčati.

ŠTO JE ZAPRAVO PRIČA O MAČKU KOJU SI NAM DANAS PREZENTIRAO NA PRIREDBI?

Ive: Ja sam to izmislio i s tim sam lani bio na Pričiginu. Obitelj Mačkovih i teta Jele su stvarni. Teta Jele ima cvjećarnicu i zaista ima mnogo mačaka.  Šjor Ante nije stvaran, on je totalno izmišljeni lik.

NASTUPAŠ LI I OVE GODINE NA PRIČIGINU?

Ive: Da. Prijavio sam se s pričom o mačku.

KOLIKO ČESTO IDETE U SPLIT?

Ive: Jedan put mjesečno.

Laura: Svaki vikend.

Ivana: Svakih 2 mjeseca.

BISTE LI VIŠE VOLJELI ŽIVJETI U VEĆEM GRADU ILI U MANJEM MJESTU NA OTOKU?

Ive: Ja bih više želio živjeti u malo većem gradu, ali također i na otoku.

Laura: U većem gradu.

Cvita i Ivana: Ovdje gdje jesmo.

IMATE LI  PRIJATELJE U SPLITU?

Laura: Da. Imam  rođake.

KAD ROĐACI IZ SPLITA DOVEDU NEKOG DRUGOG TKO NIKADA NIJE BIO NA BRAČU, RAZUMIJE LI VAŠ GOVOR?

Ive: Najčešće traže da ponavljamo riječi pa ponovimo 3-4 puta.

Laura: S njima nam je lakše pričati na književnom jeziku.

IMA LI U BRAČKOM DIJALEKTU GLAS A?

Ive: Ima u nekim riječima.

KAKO KAŽEŠ MAČKA? JE LI MOŠKA?

Ive: Ne. Močak.

KAKVE SU RAZLIKE U DIJALEKTU?

Hvarska učiteljica: Ja sam s cimericom imala razlike. Ona je bila s Brača iz Postira i oni zovu sobu komora, a mi kamara. Kad bi mi rekla „Idem u komoru“, ja bih se začudila. Nama je i na otoku tolika raznolikost u izgovoru da smo mi na Hvaru sličniji Visu nekom drugom dijelu otoka.

Ive: U Pučišću ljudi imaju vrlo sličan dijalekt kao  Jelšani i Vrbovšani na Hvaru. Na Braču su Pražišćani  poznati po tome što pjevaju dok govore. Imaju uzlaznu intonaciju. „Oćeš poć u Spliiit?“

Bračka učiteljica: Najrazičitiji dijalekti su na Braču.

KOLIKO VAS JE U RAZREDU?

Ive:  Ima nas 27,ali to je skupa iz Pučišća,  Pražnica i Humca

Laura:  Nas je 18, a  to je područna škola.

Magdalena: Ja sam iz manjega mista i moj sin gre u razred gdje ih je 5 u razredu.

ŽELITE LI VI NAS NEŠTO PITATI?

Ive: Ne.

ZAHVALJUJEMO VAM!
Novinarska grupa

Razgovor snimila i pripremila učenica 8.a razreda, Ena Dodig,